17.2.2010 | 01:24
Brandari
Ég segi nś ekki oft brandara en ég verš aš segja žennan. Višskiptavinur sagši mér hann į barnum ķ kvöld.
Žannig bar viš aš ungur mašur var rįšinn til vinnu ķ byggingarvöruverslun į Akureyri, hann hóf störf og įtti aš gera grķn aš honum eins og hafši tķškast ķ mörg įr. Hann mętti til vinnu fyrsta daginn og skyndilega var hann einn į svęšinu og įtti aš vera ķ sķmasvörun į mešan hinir voru annarsstašar. Stuttu seinna fékk hann sķmtal žar sem bešiš var um kvistgöt, strįksi sagši strax ķ sķmann "žvķ mišur, žau eru uppseld" žį kvįši višmęlandinn ķ sķmanum " og hver keypti žau" žį svaraši strįksi, žau voru öll seld til Dalvķkur. Manninn vantaši rassgöt į tréhestana sem hann er aš bśa til.
Ég vona aš ég hafi ekki fariš illa meš žennan frįbęra brandara, ég fékk hlįturskast žegar ég heyrši hann. Višskiptavinurinn las hann ķ einhverri bók, sem heitir Kvistgöt og seinnihluta nafns bókarinnar get ég bara ekki munaš
Bęta viš athugasemd [Innskrįning]
Ekki er lengur hęgt aš skrifa athugasemdir viš fęrsluna, žar sem tķmamörk į athugasemdir eru lišin.